Mitohondrijska terapija
grana je moderne biološke medicine koja tretira smetnje (disfunkcije) malih
energetskih centrala u našem tijelu, mitohondrija. Mitohondriji su male čestice
unutar stanica čija je glavna zadaća proizvodnja energije za tjelesnu stanicu,
a time i za odgovarajući organ. Ta se energija naziva ATP (adenozin trifosfat).
Svaka pojedina tjelesna stanica sadržava stotine do tisuće mitohondrija. Velika
količina mitohondrija naročito je prisutna u stanicama mišića i srčanog mišića
te u živčanim stanicama. Osim proizvodnje energije, mitohondriji obavljaju i
mnoge druge vitalne metaboličke zadatke: pomažu u detoksikaciji stanice,
sudjeluju u izgradnji i skladištenju važnih molekula i jednostavno rečeno
pomažu uništiti stare i neispravne stanice (programirana stanična smrt). Ukratko, ako
mitohondriji nisu zdravi, nije ni stanica.
Zaključak
Mitohondrijska terapija
koncept je koji se fokusira na obnavljanje zdrave proizvodnje energije u
tijelu. Koristi se terapijama biološke medicine i klasične prirodne
medicine za ispravljanje poremećaja u energetskim centralama naših stanica,
mitohondrijima. Nedostaci u energetskoj ravnoteži mitohondrija uzrokuju mnoge
kronične bolesti.
Svaki
mitohondrijski poremećaj također uzrokuje poremećaj u metabolizmu.
Kako se
razvijaju mitohondrijske disfunkcije?
Mitohondriji imaju
vlastiti genetski materijal (mtDNK). Taj materijal upravlja organizacijom
unutar mitohondrija i njihovom funkcijom. Iznimno je osjetljiv na smetnje.
mtDNK je drugačija od naše „normalne” DNK: ima prstenastu strukturu i nije
poput „tjelesne DNK” umotana u omotač. Na mtDNK posebno utječu slobodni
radikali. Ove agresivne čestice kisika oštećuju stjenke i unutrašnjost
mitohondrija te mogu promijeniti sastav mtDNK. U pojedinačnim slučajevima to i
nije loše jer slobodni radikali nastaju prirodno u našem metabolizmu. No ako
zbog određenih okolnosti nastane prevelika količina slobodnih radikala, to može
imati razarajuće posljedice za mitohondrije. U tom slučaju dolazi do zastoja u
radu mitohondrija. Oštećena mtDNK može se čak i umnožiti na način da broj
bolesnih mitohondrija u stanici premaši broj zdravih.
Oštećeni mitohondriji
isporučuju niske razine energije (ATP), ali troše velike količine potrošnog
materijala kao što su šećer i ugljikohidrati. Proizvode mnogo više
„prljavštine” od zdravih mitohondrija, što posljedično povećava broj slobodnih
radikala. Tako nastaje začarani krug.
Kad se proizvodi manje ATP-a, smanjuje se snaga tjelesnih stanica. Poput automobila koji radi samo na tri cilindra: vozi, ali nema više snage. Kada nedostatak energije padne ispod određene razine, nastupaju osjetne smetnje.
Vodeći simptom
mitohondrijske disfunkcije je, samo po sebi razumljivo, zamor. No uz to nastaju
i poremećaji u organima.
Sljedeći čimbenici oštećuju mitohondrije:
- toksini u okolišu (teški metali, pesticidi, insekticidi, otrovi u
kućanstvu, sredstva za čišćenje, kozmetika)
- nanočestice
- antibiotici i drugi lijekovi
- stres i psihički pritisak
- kronične infekcije
- kronične upale (npr. zubi, čeljusti, žučni mjehur)
- nestabilnost vratne kralježnice odnosno prvog i drugog vratnog kralješka:
stalna iritacija moždanih živaca može pokrenuti kaskadu biokemijskih procesa,
koji u konačnici mogu ozbiljno poremetiti proizvodnju mitohondrija i energije
- oštećenja crijeva (sindrom propusnog crijeva, disbioza, upala)
- nepropisna prehrana
Simptomi mitohondrijske disfunkcije
stalna iscrpljenost, nedostatak snage, slaba sposobnost regeneracije, bol u mišićima i fasciji
poremećaji spavanja depresija i anksioznost
poremećaji koncentracije, zaboravljivost
niska razina mentalne, psihičke i fizičke otpornosti
gastrointestinalne tegobe
nedovoljno jak imunitet
hormonski poremećaji
Koncepti mitohondrijske terapije
Treba osigurati unos mikronutrijenata (u spreju ili oralno) potrebnih za
proizvodnju mitohondrija i proizvodnju energije.
Treba povećati količinu kisika u stanicama, npr. uz pomoć IHHT, terapije kisikom i ozonom.
Treba optimizirati prehranu i birati sezonske i
organske namirnice s kvalitetnim sastojcima (mastima) i s manje ugljikohidrata,
uzimajući u obzir individualne intolerancije i stanja.
Otkrivanje opterećenja: toksini u kući i okolini, zubne plombe, upale
korijena zuba, nečistoće u kozmetici, štetni otpadni proizvodi iz vlastitog
metabolizma u tijelu (npr. kiseline, amonijak).
Treba smanjiti opterećenje toksinima i optimizirati funkciju
detoksikacije.
Treba smanjiti količinu slobodnih radikala (antioksidativna mjera).
Treba potaknuti proizvodnju energije u mitohondrijima.
Potrebno balansiranje hormonskih neravnoteža: neurohormoni, štitnjača,
spolni hormoni.
Treba smanjiti stres i psihička opterećenja: više odmora i opuštanja u svakodnevnom
životu, osteopatija (kraniosakralna terapija), respiratorna terapija, zvučna terapija, terapija razgovorom, sustavna terapija.
Liječenje autonomnog živčanog sustava: varijabilnost otkucaja srca i biofeedback, enzimska
terapija, homeopatija, spagirik metode.
Liječenje crijeva
Ručna terapija za liječenje boli, deformiteta kralježnice, fascijalnih adhezija i poremećaja organa: osteopatija, kiropraktika, terapija kralježnice