Mitohondrijska terapija (MCT)

Mitohondrijska terapija grana je moderne biološke medicine koja tretira smetnje (disfunkcije) malih energetskih centrala u našem tijelu, mitohondrija. Mitohondriji su male čestice unutar stanica čija je glavna zadaća proizvodnja energije za tjelesnu stanicu, a time i za odgovarajući organ. Ta se energija naziva ATP (adenozin trifosfat). Svaka pojedina tjelesna stanica sadržava stotine do tisuće mitohondrija. Velika količina mitohondrija naročito je prisutna u stanicama mišića i srčanog mišića te u živčanim stanicama. Osim proizvodnje energije, mitohondriji obavljaju i mnoge druge vitalne metaboličke zadatke: pomažu u detoksikaciji stanice, sudjeluju u izgradnji i skladištenju važnih molekula i jednostavno rečeno pomažu uništiti stare i neispravne stanice (programirana stanična smrt). Ukratko, ako mitohondriji nisu zdravi, nije ni stanica.

Zaključak

Mitohondrijska terapija koncept je koji se fokusira na obnavljanje zdrave proizvodnje energije u tijelu. Koristi se terapijama  biološke medicine i klasične prirodne medicine za ispravljanje poremećaja u energetskim centralama naših stanica, mitohondrijima. Nedostaci u energetskoj ravnoteži mitohondrija uzrokuju mnoge kronične bolesti.
Svaki mitohondrijski poremećaj također uzrokuje poremećaj u metabolizmu.

Kako se razvijaju mitohondrijske disfunkcije?

Mitohondriji imaju vlastiti genetski materijal (mtDNK). Taj materijal upravlja organizacijom unutar mitohondrija i njihovom funkcijom. Iznimno je osjetljiv na smetnje. mtDNK je drugačija od naše „normalne” DNK: ima prstenastu strukturu i nije poput „tjelesne DNK” umotana u omotač. Na mtDNK posebno utječu slobodni radikali. Ove agresivne čestice kisika oštećuju stjenke i unutrašnjost mitohondrija te mogu promijeniti sastav mtDNK. U pojedinačnim slučajevima to i nije loše jer slobodni radikali nastaju prirodno u našem metabolizmu. No ako zbog određenih okolnosti nastane prevelika količina slobodnih radikala, to može imati razarajuće posljedice za mitohondrije. U tom slučaju dolazi do zastoja u radu mitohondrija. Oštećena mtDNK može se čak i umnožiti na način da broj bolesnih mitohondrija u stanici premaši broj zdravih.

Oštećeni mitohondriji isporučuju niske razine energije (ATP), ali troše velike količine potrošnog materijala kao što su šećer i ugljikohidrati. Proizvode mnogo više „prljavštine” od zdravih mitohondrija, što posljedično povećava broj slobodnih radikala. Tako nastaje začarani krug.

Kad se proizvodi manje ATP-a, smanjuje se snaga tjelesnih stanica. Poput automobila koji radi samo na tri cilindra: vozi, ali nema više snage. Kada nedostatak energije padne ispod određene razine, nastupaju osjetne smetnje.

Vodeći simptom mitohondrijske disfunkcije je, samo po sebi razumljivo, zamor. No uz to nastaju i poremećaji u organima.

Sljedeći čimbenici oštećuju mitohondrije:

  • toksini u okolišu (teški metali, pesticidi, insekticidi, otrovi u kućanstvu, sredstva za čišćenje, kozmetika)
  • nanočestice
  • antibiotici i drugi lijekovi
  • stres i psihički pritisak
  • kronične infekcije 
  • kronične upale (npr. zubi, čeljusti, žučni mjehur)
  • nestabilnost vratne kralježnice odnosno prvog i drugog vratnog kralješka: stalna iritacija moždanih živaca može pokrenuti kaskadu biokemijskih procesa, koji u konačnici mogu ozbiljno poremetiti proizvodnju mitohondrija i energije
  • oštećenja crijeva (sindrom propusnog crijeva, disbioza, upala)
  • nepropisna prehrana

Simptomi mitohondrijske disfunkcije             

stalna iscrpljenost, nedostatak snage, slaba sposobnost regeneracije, bol u mišićima i fasciji

poremećaji spavanja                                                                                           depresija i anksioznost                                                                           

poremećaji koncentracije, zaboravljivost

niska razina mentalne, psihičke i fizičke otpornosti

gastrointestinalne tegobe

nedovoljno jak imunitet                                                                             

hormonski poremećaji

Koncepti mitohondrijske terapije

Treba osigurati unos mikronutrijenata (u spreju ili oralno) potrebnih za proizvodnju mitohondrija i proizvodnju energije.

Treba povećati količinu kisika u stanicama, npr. uz pomoć IHHT, terapije kisikom i ozonom.

Treba optimizirati prehranu i birati sezonske i organske namirnice s kvalitetnim sastojcima (mastima) i s manje ugljikohidrata, uzimajući u obzir individualne intolerancije i stanja.

Otkrivanje opterećenja: toksini u kući i okolini, zubne plombe, upale korijena zuba, nečistoće u kozmetici, štetni otpadni proizvodi iz vlastitog metabolizma u tijelu (npr. kiseline, amonijak).

Treba smanjiti opterećenje toksinima i optimizirati funkciju detoksikacije.

Treba smanjiti količinu slobodnih radikala (antioksidativna mjera).

Treba potaknuti proizvodnju energije u mitohondrijima.

Potrebno balansiranje hormonskih neravnoteža: neurohormoni, štitnjača, spolni hormoni.

Treba smanjiti stres i psihička opterećenja: više odmora i opuštanja u svakodnevnom životu, osteopatija (kraniosakralna terapija), respiratorna terapija, zvučna terapija, terapija razgovorom, sustavna terapija.

Liječenje autonomnog živčanog sustava: varijabilnost otkucaja srca i biofeedback, enzimska terapija, homeopatija, spagirik metode.

Liječenje crijeva

Ručna terapija za liječenje boli, deformiteta kralježnice, fascijalnih adhezija i poremećaja organa: osteopatija, kiropraktika, terapija kralježnice